|
Ovako je sve počelo, a ovdje se sve nastavilo. Ovo je samo nada da HPFF još uvijek nije nestao. credits
xxx |
Božić na hogwartski način
Evan je skinula kapuljaču s glave i protresla kosu. „Hvala kurcu što smo konačno došli!“ Svukla je sa sebe mokri kaput i odložila ga na vješalicu pored kamina u kojem je lagano pirkala vatra. „Drugi put ćemo se aparatirati direktno u ovu jebenu krčmu.“ Svjetla u Veprovoj glavi su bila prigušena i čulo se samo zveckanje krigla od piva. Sumornoj atmosferi pridonio je miris duhana i jeftinog alkohola u zraku. Gusti dim cigareta stvorio je prozirnu zavjesu oko drvenog masivnog šanka u središtu prljave krčme. Pod je, kao i uvijek, bio izlizan i oštećen od mnogobrojnih cipela koje su po njemu gazile. Evan i ja smo se smjestile za okrugli stol u kutu kako bi bile zaklonjene od tuđih pogleda. Sva mjesta za šankom su ionako bila zauzeta jer su na visokim barskim stolicama sjedili sumnjivi tipovi s kukuljicama preko lica. Jedan si je čak i mrmljao nešto u bradu, dok je drugi uštipnuo Evan za stražnjicu u prolazu, ali mu je tako izvrnula ruku da je požalio istog trena. Zamahnula je kosom i pogledala Bradina koji je naručivao naša pića od pipničara. „Što je ovo?“ zbunjeno sam pogledala u bocu pivoslasca koju je Bradin stavio pred mene kad je sjeo za naš stol. Prinio je pintu Guinnessa usnama i otpio kratak gutljaj. „Tvoje piće.“ „Ne, nije“, nadurila sam se, djetinjasto prekriživši ruke na prsima. „Rekla sam da želim plamenviski.“ Bradin se izvijeno nasmiješio. „Premlada si za to.“ „Ha!“ frknula sam nosom. „Ti ćeš mi držati prodike? Pa tebe su skoro izbacili iz Hogwartsa na trećoj godini zbog pijančevanja. Napio si polovicu svojih vršnjaka.“ „To je druga stvar“, Bradin je ravnodušno odvratio i okrenuo glavu na drugu stranu. Polako sam ustala. Pogledao me. „Kamo ideš?“ „Naručiti plamenviski“, odbrusila sam mu i krenula prema šanku. Ščepao me za ruku. „Sjedni i popij pivoslasac do kraja, a onda idi naruči što god želiš. Platio sam ovo sranje i ne želim da propadne.“ „Pa dobro onda“, popusila sam i vratila se na svoju stolicu. „Nek ti bude.“ Evan je već odavno ispila svoju kriglu i bacila se na pušenje. Možda zbog manjka svjetlosti u prostoriji, a možda zbog dimne zavjese oko njezine glave, ali Evanino lice se nije uspjevalo raspoznati u tom polumraku čak ni meni koja sam sjedila pored nje. „Onda, što si joj poklonio za godišnjicu veze?“ izvijeno sam se nacerila i znatiželjno nalaktila na stol da budem bliže Bradinu. Sad je i on upalio cigaretu i otpuhnuo mi dim u lice. Zakašljala sam se, a njega je to nasmijalo. „Zašto stalno guraš nos gdje mu nije mjesto?“ Napučila sam usne. „Nije istina!“ Evan je prezrivo otpuhnula. Ljutito sam je ošinula pogledom i zamahnula kosom. „Pa nije istina! Samo me zanima. Ipak ste mi vi obitelj.“ Bradin mi i dalje nije ništa htio odgovoriti, pa sam ponovila pitanje: „Dakle, što si joj kupio?“ „Ništa što bi se tebi sviđalo“, hladnokrvno je odgovorio i nastavio staklenastim pogledom zujati po polumračnoj prostoriji. Dala bih se kladiti da je popušio nekoliko jointa prije nego što su on i Evan došli po mene u Hogwarts. Djelovao je potpuno urokano. Prekrižila sam ruke. „Naravno da mi se ne bi sviđalo kad nemam izopačen um ko Evan.“ Na te moje riječi, ona se samodopadno osmjehnula i namignula mi otpuhnuvši dim. „Ali me svejedno zanima što si joj kupio.“ „Dosadna si ko proljev“, Bradin mi je mračno odbrusio. „Kupio sam joj kostim.“ „Kakav?“ ispalila sam pitanje ko iz topa, znatiželjno se smijući ko manijak. „Kožni“, kratko je odgovorio i zijevnuo. Bilo je očito da ga ovaj razgovor umara. Sumnjičavo sam podigla obrvu. „Sado-mazo stil?“ Nije mi odgovorio. Razmijenio je kratak i značajan pogled s Evan po kojem sam zaključila kako je bolje da ne zadirem previše u detalje. Zbog toga smo neko vrijeme samo šutke sjedili, ispijajući svoja pića i udišući štetne plinove duhana. Kad mi je dojadilo dosađivati se u njihovoj nijemoj prisutnosti, počela sam lupkati prstima po stolu. Moji šareni nokti, svaki obojan u drugačiju boju, udarali su nepoznatu melodiju brzog tempa. „Prekini“, Bradin je nakon nekog vremena iznervirano uzdahnuo. Uzdahnula sam i pogledala u stranu. „Onda Evan, čime se ti baviš u životu osim pušenjem i seksanjem?“ Evan me pogledala zamućenog pogleda. „Drogiranjem?“ „Kako ambiciozno“, smrknula sam se. „Mislila sam što radiš kad je Bradin na poslu?“ „Crtam“, Evan je odvratila i zapalila još jednu cigaretu. „Nešto posebno?“ nastavila sam je ispitivati. „Mhm“, promrmljala je zamišljeno i uzdahnula. „Trenutno črčkam po zidovima.“ Razočarano sam spustila pogled. „Ja sam mislila da crtaš gole aktove.“ Evan se izvijeno iscerila. „To se podrazumijeva.“ „Onda dobro“, zadovoljno sam se nasmijala. „Daj popij to piće da možemo ići“, Bradin je zajedljivo zijevnuo i spustivši praznu kriglu na drveni stol. „Već?!“ zapanjeno sam uzdahnula i pogledala na svoj Mickey Mouse sat. „Pa tek smo došli!“ „Nije baš najbolja atmosfera“, Bradin je promrmljao ispod glasa, kratko trznuvši prema šanku. Tipovi ispod kukuljica su gledali prema nama. „Brine te hrpa žigosanih frajera s jako lošim stilom odjevanja?“ iznenađeno sam podigla obrvu i malko se nagnula u stranu da im uzvratim pogled. „Hoću reći, taj look Moj-šef-je-Znaš-Već-Tko je otpisan još prije šesnaest godina.“ Bradin mi je uputio takav otrovan pogled da su me prošli ledeni trnci. Poslušno sam popila svoj pivoslasac do kraja i ustala. Bradin je pomogao Evan da obuče svoj kaput te smo ponovno navukli kapuljače preko glave i izašli iz krčme, praćeni pogledima trojice Smrtonoša. * * * * * „Što se događa?“ zbunjeno sam upitala Deana koji je sjedio na kamenom podu, leđima oslonjen o drvena vrata gryffindorske muške spavaonice. Dean je okrenuo očima. „Seamus i Misty su se opet posvađali.“ „Pobogu, zašto pak sada?“ razdraženo sam uzdahnula i sjela pored njega. „Mislim da je Seamus povrijeđen jer mu je muški ponos narušen“, Dean se zasmijuljio. „O čemu pričaš?“ zbunila sam se. „A ti nisi čula što se dogodilo?“ Dean je iznenađeno podigao obrvu. Odmahnula sam glavom. „Znači ovako...Seamus se nešto posvađao s Macmillanom i onda se Mist uplela i riješila cijeli sukob, ali se Seamus naljutio jer misli da je ispao papak pošto ga cura mora braniti.“ Zacerekala sam se. „Ustvari, papak je samo zato što se duri.“ Uzdahnuo je. „Kako si ti, Alexis?“ Dean mi se blago nasmiješio i nastavio ignorirati zvukove prepirkne iz spavaonice. Slegnula sam ramenima. „U redu. Upravo sam se vratila iz Hogsmadea.“ „Nisam znao da je danas bio organiziran posjet“, Dean me sumnjičavo pogledao. Zarumenila sam se i spustila pogled. „Pa i nije.“ Dean mi je namignuo. „Zločesta si.“ Zahihotala sam se. „Onda, pošto si išla?“ Slegnula sam ramenima. „Vidjeti se s Bradinom i Evan.“ „Kako su oni?“ upitao je i odložio knjigu iz Čarolija na pod pored svojih nogu. „Ma u redu“, nasmijala sam se. „Dokle god se samo drogiraju i nekontroliraju seksaju, znači da je sve po starom.“ Dean je prasnuo u smijeh. „Blago njima!“ „To i ja kažem“, nacerila sam se. „I vidjela sam Freda u Hogsmadeu.“ „Weasleyja?“ Dean se iznenadio. „Mislio sam da je on zaokupljen dućanom u Zakutnoj ulici.“ Zasmijuljila sam se. „Mislim da si je našao i drugu zanimaciju u životu.“ „O čemu pričaš?“ sad je bio red na Deanu da bude zbunjen. „Ima curu“, prošaptala sam i namignula mu. Dean je zinuo, a ja sam zakimala glavom. „Vidjela sam ga kako se drpa s Frances ispred Zonkovog dućana.“ „Zar nije Zonkov dućan zatvoren?“ Dean se počeškao po glavi. „Aha, ali navodno da bi ga blizanci otkupili i otvorili svoj dućan u Hogsmadeu“, nasmijala sam se. „Isplati li im se to uopće?“ Dean je promrmljao. „Hoću reći, mi ionako ne smijemo ići u Hogsmade zbog Dumbledoreove zabrane.“ „Pa valjda ćemo moći opet ići kad se riješi cijela ova situacija sa Znaš-Već-Kim“, polako sam rekla, nešto ozbiljnijeg tona nego malo prije. Dean me pogledao. „Ti stvarno misliš da će to biti tako skoro?“ „Ha čuj“, slegnula sam ramenima. „Nadam se. Ništa drugo mi ni ne preostaje. Optimist sam kao i uvijek.“ „Nije li nada kurva?“ Dean se izvijeno nasmijao. „Jest, ali ja sam joj najredovitija mušterija“, odvratila sam dok su mi kutevi usana drhtali. Dean je uzdahnuo. „Sve se promijenilo.“ Vrata spavaonice su se otvorila te smo Dean i ja završili na podu bez potpornja za svoja leđa. Iznad sebe sam vidjela izlizane, nekoć crne, a sada uništene do neprepoznatljivosti, crne marte kojima me Dora prekoračila. Uspjela sam se uspraviti taman u trenutku da je vidim kako odlazi u smjeru društvene prostorije. „Što vi tu radite?“ Seamusov zajedljiv glas je dopro do nas iz spavaonice. Naglo sam ustala i poskočila. „Semmy!“ Potrčala sam prema njemu i zagrlila ga. „Alexis, jesi opet udisala štetne pare na Snapeovu satu?“ Seamus me gledao u čudu dok sam ga davila zagrljajem. Namrštila sam se. „Baš si glup.“ Odmaknula sam se od njega i izvalila na krevet. Deana isto više nije bilo. Pokupio je knjige koje su mu trebale i otišao učiti u društvenu, dajući Seamusu i meni pravo na privatnost. Stavila sam ruke iza glave i prekrižila noge. „Je l' ti shvaćaš da nam je ovo prvi Božić koji nećemo provesti zajedno?“ sjetno sam uzdahnula. Seamus je zbunjeno zatreptao. „Pa zar nećeš doći k nama na uobičajenu popodnevnu čajanku?“ Zasmijuljila sam se. „Misliš na onu čajanku na kojoj se naši starci pretvaraju da je crvena tekućina u njihovim šalicama čaj od malina, a ne kuhano vino?“ Seamus se nasmijao. „Da, baš na tu.“ „Nažalost, nemam kako doći“, tužno sam promrmljala. „Tata je sredio u Ministarstvu da Bradinu oduzmu aparacijsku dozvolu.“ „Zašto?!“ Seamus je zapanjeno izustio i sjeo na krevet pored mene. Slegnula sam ramenima. „Još uvijek je ljut na njega zbog Evan.“ Seamus je uzdahnuo. „Zar te ne može netko drugi dovesti? Frances, na primjer?“ Odmahnula sam glavom. „Frances je za Božić kod Weasleyjevih s Fredom.“ „Molim?“ Seamus je iznenađeno podigao obrvu. Nasmijala sam se. „Ma, pričat ću ti o tome kasnije.“ „Znači, stvarno se nećemo vidjeti?“ Seamus je legnuo pored mene i zagledao se u crveni baldahin iznad sebe. „Da, stvarno“ prošaptala sam i stavila glavu na njegov trbuh, a potom se zacerekala. „Što?“ zbunjeno me upitao. „Svađa s Mist te jako umorila kad ti želudac kruli ko razjareni trol“, pukla sam se smijati, a Seamus me udario jastukom po glavi. Vratila sam mu tako što sam ga bubnula laktom u rebra. Zajaukao je od boli i ponovno se vratio u svoj ležeći položaj na krevetu. „Samo da znaš, to što se nećemo vidjeti ne znači da ne očekujem božićni poklon“, iscerila sam se i namignula mu. „Što ću ja raditi ove praznike bez tebe?“ Seamus je uzdahnuo. „Uživati?“ predložila sam i nasmijala se. Slegnuo je ramenima. „Da, vjerojatno si u pravu.“ Kimnula sam glavom i okrenula se na bok. Nisam bila svjesna da sam zaspala sve dok me Seamus navečer nije probudio. * * * * * „Gdje si ti bila jučer cijelu večer? Pa tražili smo te ko ludi!“ Okrenula sam očima. „Rox, mogla si pretpostaviti da sam, ako me nema u spavaonici, najvjerojatnije kod Seamusa.“ „Oh. Da“, Roxy je izgledala kao da joj je lampica zasjala iznad glave. Nasmiješila se. „Onda, jesi spremna?“ Pokazala sam joj na kovčeg pored svojih nogu. „Spremnija ne mogu biti.“ „Jesi sigurna da ne želiš u Beč s nama?“ pokušala me pridobiti molećivim izrazom lica. „Potpuno“, kimnula sam glavom. „Idem u London pretvoriti Bradinov i Evanin stan u Djedovo božićno selo.“ „Imam osjećaj da im se to neće svidjeti“, Roxy se nacerila. „Hej!“ pozdravio me Blaise u prolazu, zagrlivši Roxy i potom je nježno poljubivši. Nakašljala sam se. „Khm, ovdje ima male djece.“ Zabini se nasmiješio, a potom napravio iznenađenu facu. „K vragu! Pa nisam znao da su izumili takvu nijansu plave!“ Namrštila sam se. „Ha – ha. Ti ćeš me kritizirati, a još uvijek misliš da su štucne vrsta kolača.“ Blaise i Roxy su se puknuli smijati. „Alexis Parker?“ Okrenula sam se i instinktivno zinula. Naravno, bila je predivna. Slap smeđe kose talasao joj se pod svjetlošću baklje na suprotnom zidu. Usne su joj bile blago plave zbog čega sam pretpostavila da je tek došla u dvorac izvana. Dlanovi su joj bili promrzli pa ih je nastojala ugrijati prije nego što mi je pružila desnu ruku. „Madison Gerrard.“ Frknula sam nosom. Kao da to već nisam znala! Svejedno, kimnula sam glavom i rukovala se s njom. „Je l' možemo popričati?“ susretljivo se nasmiješila zbog čega sam je iste sekunde zamrzila. Imala je tako pravilne zube da sam mogla samo zuriti i diviti se. Osjećala sam se ko dabar. „Da, naravno“, slegnula sam ramenima. Nevoljko se namrštila. „Nasamo?“ Zbunjeno sam se okrenula preko ramena da pogledam jednako smetene Blaisea i Roxy. Smatrala sam da sve što mi Madison ima za reći, može to reći pred njima. S druge strane, živo me zanimalo o čemu se radi kad traži takvu diskreciju. Zbog toga sam joj dopustila da me odvuče podalje od sve veće lavine ljudi koja se slijevala sa svih strana čekajući da konačno otputuje kući. Znala sam da će ovih blagdana Hogwarts biti potpuno prazan. Zbog sve većih nestanka o kojima se pisalo po Dnevnom proroku, učenici su jedva čekali da se vrate svojim obiteljima. „Gledaj Alexis, radi se o ovome...“ Madison je najprije pročistila grlo, a potom se opet blago osmijehnula, govoreći isključivo službenim tonom. „Ja znam da si ti prijateljica malog Finnigana. Potpuno podržavam međudomska prijateljstva. Međutim, ako te još jednom zateknem u našoj društvenoj prostoriji, bit ću te prisiljena prijaviti ravnatelju.“ Buljila sam u nju bez riječi. Trepnula sam tek kad je zastala da uhvati malo daha. Potom je opet nastavila. „Nemoj to smatrati ničim osobnim. Stvar je jednostavna: ti si Slytherin, mi smo Gryffindor. Ja sam perfektica i moram paziti na red.“ „Ja nisam radila ništa loše“, rekla sam joj, gotovo srdito. Već godinama sam dolazila k Seamusu i nitko mi to dosad nije branio. Debela Dama se čak iznenadila kad je na četvrtoj godini otkrila da sam ustvari Slytherin, a ne Gryffindor. „Hvala ti zbog toga, ali tome sad mora doći kraj“, Madison je odvratila tonom koji jasno daje do znanja da više nemam pravo argumentiranja. „Ukoliko se ti i Finnigan želite družiti, nađite prikladnije mjesto. U redu?“ Imala sam osjećaj kao da me ošamarila. Htjela sam joj reći toliko toga, glavom su mi frcale ideje na koje bi je sve načine mogla ozlijediti, a rukom sam stezala čarobni štapić u slučaju da dođem u napast da joj opalim neku ružnu kletvu ravno u njezino lijepo lice. Onda sam uzdahnula. I othrvala se svemu tome. „Ne možeš spriječiti Seamusa da dolazi k meni.“ „Što se mene tiče, nek te posjećuje“, Madison je ravnodušno slegnula ramenima. „Vaša društvena, vaš problem. Ako njemu ne smeta, ne smeta niti meni. Međutim, mislim da će smetati ostalim Slytherinima. Vi ionako ne primate nikog tuđeg u svoje redove.“ „Pričaš o nama ko da smo mafija!“ naljutila sam se, boreći se sa suzama. „To je samo moje skromno mišljenje“, Madison je rekla, a potom pogledala na ručni sat. „Moram ići, ali nadam se da sam bila jasna. Kad ću te ubuduće sresti, to nikako ne smije biti u našoj društvenoj. Sretan Božić!“ Prošla je pored mene, ostavljajući za sobom miris šampona od borovnica. * * * * * „Ona ide s tobom?!“ zabezeknuto sam zaurlala. Dora je okrenula očima. „Što je tu tako čudno?“ „Pa ono...“ počeškala sam se po glavi. „Mislila sam da ste posvađani.“ „Pomirili smo se“, odvratila je, slijegnuvši ramenima. „Dva puta“, Seamus se zadovoljno nacerio. Sad je bio na meni red da okrenem očima. „Idem se pozdraviti blizance“, Dora je rekla, ubacivši se među grupicu ljudi koji su išli prema izlazu s King's Crossa. Uočila sam Weasleyjeve bez ikakvog problema. Nasmijelo me što je i Frances s njima. Pitala sam se je li rumena boja njezinih obraza rezultat snježnih nanosa ili Fredova tepanja. „Imam nešto za tebe“, Seamus mi je namignuo i izvadio mali smotuljak. Skočivši, cikula sam ko miš, usput plješčući dlanovima koje je grijala toplina šarenih vunenih rukavica. „Poklon!“ „Pošto se nećemo vidjeti za Božić, zaključio sam da je ovo jedina prilika da ti ga dam“, slegnuo je ramenima. Popela sam se na prste i poljubila ga u obraz, a on me na brzinu zagrlio. Potom sam podrapala ukrasni papir i šutnula mašnu na tlo, jedva čekajući da vidim što poklon sadržava. „Semmy, ovo je predivno!“ Poklon je sadržavao lančić s privjeskom djeteline s četiri lista koja je svakih pet sekundi mijenjala boje kao na irskoj zastavi. „Daj Alexis, nemoj se sad raspekmeziti!“ Seamus je zajedljivo uzdahnuo. Uvijek mu je bilo neugodno kad bi netko plakao u njegovoj nazočnosti. „Pomogni mi da to stavim“, zamolila sam ga, pruživši mu lančić i okrenuvši mu leđa. Zakopčao ga je i sekundu poslije, osjetila sam djetelinu na svome vratu. „Hvala!“, rekla sam, bacivši mu se oko vrata. Nasmijao se. „Nema na čemu!“ „Ja sam tvoj poklon poslala tvojoj mami da ga stavi ispod jelke“, namignula sam mu. „Da ga možeš otvoriti točno na Božić.“ „Sigurna si da ne možeš doći k nama?“ opet je razočarano uzdahnuo. „Žao mi je, ali ne“, tužno sam spustila pogled. „Ali nema veze! Vidjet ćemo se na Staru Godinu. Dolaziš na tulum kod Zabinija, ne?“ „Moram“, Seamus je frknuo nosom. „Simbellmyne želi ići jer si je ona dobra s njim, a ona vodi Maxa koji pak ne želi ići ako ne idu Mist i Alexis – njihov bratić. Mist pak ne želi ići ako ja ne idem, tako da idemo svi skupa.“ „Super! Onda se vidimo“, poskočila sam i pritom skoro pala jer je pod bio izuzetno sklizak. Ili je glupa gravitacija opet uplela svoje prste. „Spremna?“ upitao me Bradin, konačno se probivši kroz gužvu do mene. Uzdahnula sam. „Naravno, čeka me puno posla tamo kod vas.“ „Bez pretjerivanja, molim“, Bradin se smrknuo iste sekunde. „Prošle godine nam je stan izgledao kao da su ga poharali vilenjaci“ „Dekoracija je bila vrhunske kvalitete“, pobunila sam se. „Tvoj problem je što ne shvaćaš apstraktnu umjetnost.“ „Piccaso je bio apstraktni umjetnik“, Bradin je frknuo nosom. „Ono što si ti napravila bio je čemer.“ „Uživaj u praznicima, Alexis!“ Seamus mi je mahnuo, krenuvši kroz gužvu prema roditeljima koji su ga čekali. „Vidimo se Semmy!“ otpuhnula sam mu poljubac kroz mnoštvo. * * * * * „Što si učinila s mojim stanom?!“ Evan je zgroženo izustila, ušavši kroz ulazna vrata. Provirila sam ih kuhinje i široko se nacerila. „Nije li fenomenalno?“ „Ne, izgleda ko da je Djed Božićnjak povratio po njemu“, Evan je hladno odbrusila i skinula kožnu jaknu sa sebe. Namrštila sam se. „Zašto nitko ne cijeni moju želju da unesem malo božićnog duha u naše sumorne živote?“ „Zato što nikome nije do slavlja osim tebi“, Evan je uzdahnula, izvalivši se na kauč. Stavila je noge na stol i upalila televizor. Trznula sam se. Još uvijek me fascinirao taj bezjački izum. Nije mi jasno kako uspiju nagurati sve te ljude u tako malu plastičnu kutiju. „E pa, bit će vam do slavlja kad vidite što sam sve spremila za večeru!“ oči su mi zasjale od prevelike doze entuzijazma. „A tek kolači!“ Nisam joj vidjela lice, ali kladila bih se u svoje kulinarsko umijeće da je Evan zakolutala očima. Vrativši se u kuhinju, nastavila sam peći trokatnu tortu od borovnica s tučenim vrhnjem. Iako sam ispod glasa pjevušila božićne pjesme, ometao me zvuk televizora na kojem je Evan konstantno mijenjala programe u potrazi za nečim vrijednim gledanja. Pitala sam se zašto jednostavno ne prebaci na kanal s pornićima. „Gdje je Bradin?“ viknula sam nakon pola sata, sjetivši se da voljenog brata nisam vidjela otkako me jučer dovezao s kolodvora. „Morao je ići srediti neke stvari“, Evan je ravonodušno slegnula ramenima i nezainteresirano zijevnula. „Bit ću u sobi ako me trebaš. Malo prebirem po žicama.“ Kimnula sam glavom i nastavila promatrati puricu u pećnici kako poprima savršenu nijansu zlaćane boje koja je potvrđivala da sam još jednom nadmašila samu sebe. Došlo mi je da zaplješćem od sreće. Većinu dana provela sam u kuhinji. Nije mi smetalo. Obožavala sam kuhati i to je bila jedna od rijetkih stvari koja mi je dobro išla. Naprosto sam imala neko šesto čulo koje mi je govorilo koja je pravilna količina sastojaka u određenom jelu. Bila sam svjesna da dobro kuham i da se ljudima sviđaju moja jela. Problem je bio u Bradinu i Evan. Oni su takvi flegmatici da sam se morala potruditi nadmašiti samu sebe samo da bi vidjela zadovoljstvo na njihovim licima. Znala sam da bi im se svidjelo što god da skuham, s obzirom da Evan nije u stanu ispeći ni jaje na oko, ali mi to nikad ne bi priznali. A ja sam, koliko god to sebično i posesivno zvučalo, voljela dobiti priznanje za svoj rad. I zato sam ispekla pet različitih vrsta kolača, tri vrste pudinga, četiri vrste keksa i dvije torte. Također, složila sam dvije različite večere: jednu za Badnjak, drugu za Božić. Uz sve to, uzela sam si i vremena da okitim stan, nabavim jelku i sama izradim jaslice. Imala sam podočnjake veličine Atlanskog oceana i kosa mi je izgledala kao gnijezdo strvinara, ali uz litre i litre kave uspjela sam se održati na životu i obaviti sve na vrijeme. Bilo je šest sati navečer kad se Bradin vratio. Sjedila sam na podu i omatala poklone u ukrasni papir. S obzirom da mi upotreba magije još uvijek nije bila dopuštena izvan granica Hogwartsa, selotejp i ja smo se gadno posvađali. Bilo ga je posvuda, a najviše na meni i mojim prstima. Ne znam kako, ali velik dio njega završio je i na mom čelu. Stvarno nisam shvaćala bezjake. Kako mogu živjeti bez magije? Sve je toliko kompliciranije bez nje. „Bok“, Bradin je zijevnuo i izvalio se na kauč, u istu onu pozu u kojoj je i Evan bila par sati ranije. Zatreptala sam i obijesila usnicu. „To je sve što mi imaš za reći?“ „A što bi ti?“ zbunjeno me pogledao. „Paradu u tvoju čast?“ Frknula sam nosom. „Mogao bi me barem pohvaliti zbog dekoracija.“ Osvrnuo se po prostoriji i prvi puta primjetio da ne izgleda sve onako uobičajeno kao inače. Došlo mi je da skočim na njega, ščepam ga za vrat i protresem ko električna jegulja. „Malo je pretjerano, ne misliš?“ uzdahnuo je kratko me pogledavši, a onda se vratio buljenju u televizor. Tužno sam spustila pogled na svoje ruke omotane selotejpom i ukrasni papir koji me okruživao. Došlo mi je da briznem u plač. Još jednom, po bilijunti puta u svome životu, pitala sam se zašto ih trpim. Zašto ih volim? Bradin i Evan uvijek su me tretirali na taj način, hladno i bezosjećajno kao da sam mrlja na zidu. Naviknula sam se odavno da je to zbog njihovog flegmatičng karaktera i da nisu u stanju izraziti ni najmanji tračak ljubavi, ali stvarno me boljela njihova ravnodušnost na moj najdraži dan u godini. „Večera je gotova“, čangrizavo sam promrmljala, ustavši s poda i odmarširavši u kuhinju. Sjela sam za stol i počela jesti, ne čekajući Bradina i Evan da mi se pridruže. Vidjela sam da je Bradina to pomalo iznenadilo, ali nije ništa rekao. Isto tako vidjela sam da oboje uživaju u hrani, iako su šutke jeli bez ijedne pohvale na račun mog kulinarskog umijeća. Stisnutih sam ih usana gledala kako jedu kao da su upravo došli iz Afrike. Promatrala sam Evan. U jednom trenutku me pogledala krajičkom oka i na sekundu se izvijeno nasmijala. Znala sam i zašto. Primjetila je da sam nadurena na njih, ali da ništa ne smijem reći. Naime, Evan je pristala uredim stan u božićnom duhu samo ako će se ona smijeti duriti cijelo vrijeme i izražavati svoje negodovanje time. Pristala sam jer sam mislila da ću moći prijeći preko toga. Međutim, sad je ispalo da sam ja nezadovoljna zato što su ona i Bradin nezadovoljni. Još jednom došlo mi je da briznem u plač. Ustala sam od stola da odjurim u kupaonicu, ali me Bradin zaustavio, uhvativši me za ruku. „Otvori poklon.“ Razrogačila sam oči. „Kakav poklon?“ „Poklon za Božić od Evan i mene“, Bradin je okrenuo očima. Najprije sam zinula u čudu, a onda sam odjurila do jelke i pronašla jednostavno upakirani mali dar s mašnom za koju je bio pričvršćen natpis s mojim imenom. Podrapala sam ga kao da je u njemu granata koja se sprema eksplodirati svakog trena i počela vrištati kad sam vidjela što poklon sadržava. „Vi to za ozbiljno?!“ Bradin je kimnuo glavom. „Da.“ Još jednom sam zavirila u kutijicu i nacerila se kao nikad dosad. Naime, poklon je sadržavao letiprah – jedini preostali način da otputujem u Irsku i vidim se sa Seamusom i ovog Božića. „Ali... kako?“ promucala sam. „Zamolio sam Frances da mi nabavi malo iz Ministarstva“, Bradin je morao stisnuti usne da se ne nasmiješi. „Moraš joj se zahvaliti.“ „Budem, naravno!“ ciknula sam veselo. „Oh, kako će se Semmy iznenaditi kad me vidi sutra!“ „Hoćeš li se sada barem manje ljutiti na nas?“ Bradin je podigao desnu obrvu, a ja sam ga pogledala. Sekundu poslije zaletjela sam se prema njemu i oborila ga na tlo sa stolice, davivši ga svojim zagrljajem. Ovo je moj poklon za sve vas blogere za ovaj Božić. Ne obećajem ništa, nikakav povratak. Samo sam vam htjela dati nešto od srca i ispalo je da to bude baš ovaj post =) Uživajte! |
